priredio: mr. Nihad Ljakić
Ljudi se sa svojim odnosom prema Kura'nu mogu podijeliti na dvije grupe:
Jedni su spoznali Allahovu uputu i okoristili se Kura'nom, a drugi su bili spriječeni te spoznaje. Kako to?
Osnova je da je uputa u Kur'anu i objavljen je kao uputa ljudima, međutim moze li se reći da je potrebno da osoba koja traži Allahovu uputu da prije toga bude lijepih vrlina i da je činila dobra djela?
Ovu pretpostavku odbijamo predajom koju prenosi El-Hakim u svom ''Mustedreku'' da je Abdullah ibnu Omer, radijallahu anhu, rekao:'' Živjeli smo jedan period i desi se da nekom od nas poraste ubjeđenje i uputa od strane Kur'ana, objavi se Kur'anska sura Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, pa nauči šta je halal a šta haram i kako će se postaviti naspram toga, kao što je svima Vama poznat Kur'an. Zatim je rekao:'' Zista sam dočekao ljude, nekim od njih dat je Kur'an pa ga pročita od početka do kraja a ne nauči time ni šta mu se naređuje niti šta mu se zabranjuje, a ne zna kako će se postaviti naspram toga, čita ga sa nepovezanim značenjem''.
Ova predaja opisuje stanje Ashaba, radijallahu anhum, imali su pripremu za učenje Kur'ana koja se ogledala u tome da osoba koja uči Kur'an razmišlja o onom što čita, kao da istražuje šta mu je naređeno ili zabranjeno. Za razliku od onih koji su došli poslije, trude se oko čitanja Kur'ana, čak ga uče napamet. Njihovo učenje Kur'ana, a oni ga čitaju na takav način, nije im povećalo time niti uputu niti bogobojaznost. Nije ih to promijenilo da počnu činiti djela na koja Kur'an podstiče kao iskrenost ili dobročinstvo roditeljima. Niti su ostavili djela koje im je Kur'an zabranio, da prestanu lagati, krasti, piti alkohol, itd.
Zato je Kur'an uputa onima koji traže i trude se da saznaju uputu, a sa druge strane ko mu prilazi sa dozom sumnje da je on od Allaha i da se ne mora raditi po tome što je u Kura'nu ostaje u sumnji.
