iz Tefsira mufessira Abdur-Rahmana Sa'dija
Kaže Uzvišeni Allah u prijevodu značenja: „Zar ne vidiš kako Allah navodi primjer – lijepa je riječ kao lijepo drvo: korijen mu je čvrsto u zemlji a grane prema nebu. Ono plod svoj u svakom momentu daje s dozvolom Gospodara svoga – a Allah ljudima navodi primjere da bi se prisjetili i pouku uzeli. A ružna je riječ kao ružno drvo koje je s površine zemlje iščupano. Njemu nema opstanka“.
Kaže Uzvišeni: „Zar ne vidiš kako Allah navodi primjer – lijepa je riječ kao lijepo drvo“ a to je svjedočenje da nema drugog boga mimo Allaha, i njeni ogranci su „kao lijepo drvo“ a to je palma, „korijen mu je čvrsto“ u zemlji, „a grane“ rasprostranjene „prema nebu“ i one su uvijek od velike koristi.
„Ono plod svoj u svakom momentu daje s dozvolom Gospodara svoga“, isti je slučaj i sa drvetom vjerovanja, čiji je korijen čvrst u srcu vjernika, po znanju i po ubijeđenju. A njegove grane su lijepa riječ, dobro djelo, visoki moral, fino ponašanje, uvijek prema nebu. I k Allahu se diže sve što je od toga dobro, i od govora i djela, koje rezultira drvo imana a od kojih korist ima vjernik i ostali ljudi.
„A Allah ljudima navodi primjere da bi se prisjetili“ – onoga što im je naredio i onoga što im je zabranio. Doista se navođenjem živih primjera olakšavaju i približavaju logična značenja. I kristalno se pojašnjava i objelodanjuje značenje koje Allah želi, i to je iz Njegove milosti, te Njegovog lijepog podučavanja. Stoga, potpuna hvala i sva zahvala pripada Allahu, i ovo je osobina riječi tevhida i njene čvrstoće, u srcu vjernika.
Zatim je Uzvišeni spomenuo ono što je suprotno lijepoj riječi, a to je: riječ nevjerstva i njene ogranke, te je rekao: „A ružna je riječ kao ružno drvo“ – čiji plod ima odvratan okus, a to je: drvo Hanzale (gorka tikvica) isl, „koje je s površine zemlje iščupano. Njemu nema opstanka“ tj. nema čvrstine. Pa niti ima korijene koji ga učvršćuju, a niti zdravog ploda kojeg rađa, naportiv, ako bi se i našao neki plod, onda bi to bio pokvareni plod.
Isti je slučaj i sa riječima nevjerstva i grijesima, oni nemaju korisnu čvrstinu u srcu, niti pak donose išta drugo do ružne govore i djela koja uznemiravaju svoga vlasnika, i k Allahu se ne diže dobro djelo kojeg on uradi, a niti se on sam ili bilo ko drugi od toga okoristi.
