autor: Ibn Kajjim El-Dževzijje
Što se tiče vjere i imana, većina ljudi ga, ili pak svi, sebi prizivaju, i njemu se pripisuju, ali, Allah, subhanehu ve te'ala, kaže: “A većina ljudi, ma koliko ti želio, neće biti vjernici!” (Jusuf: 103) Većina onih koji vjeruju imaju uopšteno vjerovanje i iman, a što se tiče detaljnog vjerovanja i imana, sa svakom svojom stavkom, kao i svim onim s čime je došao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, uz cjelokupnu spoznaju, znanje, potvrdu, ljubav, poznavanje onoga što mu kontrira, kao i mržnju istog – takvo vjerovanje i iman je prisutno samo kod odabranika ovog ummeta, pogotovu poslanika, i to je iman Ebu Bekra Es-Siddika r.a., i ljudi sličnih njemu!
Veliki broj ljudi od imana i vjere imaju samo potvrdu Božijeg postojanja, i da je samo On taj koji nebesa i zemlju, sa svim što je između njih, stvara, što nije bilo sporno čak ni kod kurejšijskih idolopoklonika, i njima sličnim.
Kod drugih, iman i vjera se ogleda u izgovaranju šehadeta, bez obzira na postojanje ili nepostojanje dobrih djela uz taj šehadet, i bez obzira na to da li su im postupci u skladu sa srčanim vjerovanjem i ubjeđenjem ili ne.
Kod nekih nalazimo da je iman sušto srčano vjerovanje u to da je Allah, subhanehu ve te'ala, stvoritelj nebesa i zemlje, i da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, Njegov rob, i poslanik, pa makar i ne potvrdio sve navedeno svojim jezikom ili djelima, i makar psovao Allaha i Njegova poslanika, i činio najteže grijehe! Takva osoba je ubjeđenja u tevhid i jednoću Allaha, subhanehu ve te'ala, kao i u istinitost misije Njegova poslanika, i takva osoba je (po njima), mu'min.
Kod određenih skupina, iman se ogleda u negiranju svojstava i sifata Allaha, subhanehu ve te'ala, poput negiranja Njegove uzvišenosti nad Aršom, te Njegova govora riječima i knjigama, te njegova sluha i vida, Njegove volje, moći i želje, ljubavi i mržnje, kao i ostala svojstva kojima je Sebe opisao, ili ga je njima opisao Njegov poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Iman se kod ovakvih očituje u odbijanju suštine svega spomenutog, kao i u negiranju i poricanju, i stajanju na mišljenjima zbunjenih osoba, kao i na idejama koje izmišljaju oni koji se bave pisanjem odgovora sebi sličnim ljudima, obarajući stavove jedni drugih.
Omer b. El-Hattab r.a., kako to bilježi imam Ahmed rhm., je opisao takve ljude slijedećim riječima: “Razilaze se oko Knjige, svojom praksom kontriraju Knjizi, bivajući složni na maksimalnom suprostavljanju samoj Knjizi!”
Kod nekih se iman očituje u robovanju Allahu, subhanehu ve te'ala, putem osjećaja i uzbuđenja, udovoljavanju strasti i poriva svojih duša, ne bivši usklađen sa onim s čime je došao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem!
Kod nekih se iman očituje u praktikovanju onoga na čemu su zatekli svoje djedove i predke, bez obzira na to ko su im preci, a svoj iman temelje na dvjema osnovama:
1. Ovo su riječi naših predaka.
2. Ono što su oni rekli – to je istina.
Kod drugih se iman i vjera očituje u lijepom ponašanju i ahlaku, u lijepom ophođenju sa drugima, vedrini lica, lijepom mišljenju o svakom, kloneći se ljudi i njihova nemara.
Kod nekih se iman manifestuje u odricanju od dunjaluka i njegovih kukica, pražnjenju svog srca od njega, kao i zuhd i skromnost po pitanju ovosvjetskih stvari. Kada ljudi ugledaju ovakvu osobu smatraju ga vođom vjernika, i ako je, možda, operisan od imana, kako znanstveno tako i praktično!
Još žešći od njih su oni koje smatraju da su iman i vjera oličeni u znanju, pa makar ga i ne pratilo dobro djelo!
Sve navedene grupacije ljudi nisu spoznali suštinu imana i vjere, niti su ga uspostavili, niti je kod njih uspostavljen, i svi oni se dijele na nekoliko vrsta, i to:
1. Oni koji imanom smatraju ono što kontrira samom imanu.
2. Oni koji imanom smatraju ono što uopšte nije od imana.
3. Oni koji imanom smatraju neki od šartova imana, čije ispunjenje ne znači i to da je ispunjen iman!
4. Oni koji uslovljavaju ispunjenje imana nečim što ga u korijenu siječe.
5. Oni koji uslovljavaju ispunjenje imana nečim što nikako nije od imana.
Iman je nešto sasvim drugačije od svega navedenog!!!
Iman je istina sastavljena od intelektualne spoznaje onoga s čime je došao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, srčanog vjerovanja, potvrde i ubjeđenja u istinitost svega toga, potvrde jezikom, povođenja za svim tim uz maksimalnu ljubav i poniznost, postupanja po svemu navedenom kako svojom nutrinom, tako i svojom vanjštinom, njegova sprovođenja, pozivanja ostalih ljudi tome – onoliko koliko se u mogućnosti!
Savršenost imana i vjere se ogleda u ljubavi u ime Allaha, subhanehu ve te'ala, mržnji u ime Allaha, subhanehu ve te'ala, davanju i nedavanju u ime Allaha, subhanehu ve te'ala, kao i u tome da samo Allah, subhanehu ve te'ala, bude taj kome će čovjek robovati, i koga će obožavati!
Put ka Allahu, subhanehu ve te'ala, je oličen u maksimalnom slijeđenju Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako svojom nutrinom, tako i svojom vanjštinom, kao i zatvaranje kapaka očiju svoga srca od svega mimo Allaha, subhanehu ve te'ala, i Njegova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a uspjeh i tevfik samo Allah, subhanehu ve te'ala, daje!
