autor: hfz. Amir I. Smajić, prof.
Allah, azze ve dželle, rekao je: "Znaj da nema boga osim Allaha, i traži oprosta za svoje grijehe." (prevod značenja, sura Muhammed, 19. ajet)
U ovom plemenitom ajetu, Uzvišeni Allah, dželle še'nuh, naređuje nam da spoznamo najveću istinu, a ona je da "... nema boga osim Allaha", jer je to prva obaveza na svakom čovjeku, a nakon spoznaje, obavezni smo to izgovoriti i na jeziku.
Čovjeku je obavezan da riječima i srcem posvjedoči da nema istinskog božanstva koje zaslužuje da bude obožavano pored Allaha i da je Muhammed Njegov odabrani rob i posljednji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. To je istina s kojom su došli svi poslanici, alejhimus-selam. Od prvog do posljednjeg, svi su govorili svojim narodima: "Allaha obožavajte vi nemate drugog boga osim Njega!" (prevod značenja, El-E'araf, 59. ajet), i to je pravo zančenje šehadeta la ilahe illAllah.
Uzvišeni je rekao: "Prije tebe nijednog poslanika nismo poslali, a da mu nismo objavili: 'Nema boga osim Mene, zato Meni činite ibadet!" (prevod značenja, El-Enbija, 25. ajet)
"Mi smo svakom narodu poslanika poslali: Allahu činite ibadet i klonite se taguta!" (prevod značenja, En-Nehl, 36. ajet)
Iskreno činjenje ibadeta samo Uzvišenom Allahu i potpuno udaljavanje od obožavanja taguta je zanačenje svjedočenja da ne postoji božanstvo pored Allaha. To svjedočenje u sebi sadrži dva temelja veličanstvena temelja: negaciju i pritvrđivanje. Negacija svih lažnih božanstava mimo Allaha - a to su taguti - i pritvrđivanje da samo Allah, dželle še'nuh, Jedini zaslužuje i mora da bude obožavan.
Svaki musliman i muslimanka su obavezni da spoznaju i izgovre ova dva šehadeta (la ilahe illAllah - nema boga osim Allaha, i Muhammedu resulullah – Muhammed je Allahov Poslanik). Onaj koji ih srcem spozna a jezikom ne izgovori - nije musliman, također, i onaj koji ih jezikom izgovori a srcem ne spozna, i radi suprotno njihovom značenju - ne može biti musliman. Onaj koji ih srcem spozna i jezikom izgovori a zatim čini ono što poništava to svjedočenje - a to je širk i kufr -, također, ni takav nije musliman. Musliman je samo onaj koji kod sebe sastavi sve tri stvari, tj. srcem ih spozna, jezikom očituje i ne čini djela koja ih ruše i poništavaju.
Radi bitnosti ovog pitanja – s jedne strane, i opasnosti – s druge, Allahov miljenik Ibrahim, alejhis-selam, u dovama je Allaha iskreno molio: "Gospodaru moj, sačuvaj i udalji mene i moju čeljad od toga da obožavamo kipove." (prevod značenja, Ibrahim, 35. ajet)
Tarik el-Ešdže'i, radijallahu anhu, prenosi od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: "Ko kaže: 'La ilahe illellah - Nema boga osim Allaha' i zaniječe sve što se obožava mimo Allaha, njegov imetak i krv su zabranjeni, a njegovo polaganje računa je na Uzvišenom Allahu." (Muslim, br. 139)
Imam Muhammed b. Abdulvehhab, rahimehullah, u svome djelu Kitabu-tevhid, pojašnjavajući značenje ovog hadisa, rekao je: "Ovo je nešto najuzvišenije što objašnjava značenje la ilahe illellah. Prema tome, nije učinio da puko očitovanje te izreke bude zaštitnik života i imetka, pa čak ni samo poznavanje njenog značenja zajedno sa očitovanjem, ni potvrđivanje toga, ni to što obožava Allaha Jedinog, Koji nema sudruga. Ne, njegov život i imetak ne bivaju zabranjenim i svetim sve dok tome ne doda i njekanje svega onoga što se obožvava mimo Allaha. Ukoliko posumnja ili bude neodlučan, negov imetak i život neće biti zabranjeni. Koliko je samo ovo pitanje uzvišeno i koliko je ovo objašnjenje jasno i koliko je dokaz ušutkujući za onog koji ga osporava."
A dokaz da onaj koji ne izgovori ova dva šehadeta riječima nije musliman je hadis kojeg prenosi Abdullah b. Omer, radijallahu anhuma, od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: "Naređeno mi je da se borim protiv ljudi dok ne posvjedoče da nema boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov Poslanik, i ne počnu klanjati i davati zekat. Kada to urade, zaštitit će od mene svoje živote i imetke, osim ako to bude neko islamsko pravo zahtjevalo, a njihov obračun je kod Uzvišenog Allaha." (Buhari, br. 25; i Muslim, br. 138)
U drugoj verziji hadisa, od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, kod Buharije (br. 1335) i Muslima (br. 133) stoji: "Naređeno mi je da se borim protiv ljudi sve dok ne kažu da nema boga osim Allaha..."
Iz predhodno spomenutog, možemo zaključiti da je ispravno značenje šehadeta la ilahe illellah: "Nema istinskog božanstva koje zaslužuje i mora da bude obožavano osim Allaha", što je suprotno shvatanju određenih novotarskih sekti koje govore da je značenje šehadeta: "Nema stvoritelja i gospodara osim Allaha."
Neispravnost ovog shvatanja je jasna i očigledna. Dovoljno je da čovjek samo malo razmisli o onome što se zbivalo između Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i mušrika (mnogobožaca) kako bi shvatio opasnost ovakvog tumačenja šehadeta la ilahe illAllah. Da je Uzvišeni Allah jedini koji stvara, oživljava i usmrćuje, daje opskrbu, i gospodari nad svime – to su potvrđivali i mušrici Mekke, i nije zabilježeno da je neko od njih to negirao, kao što Allah, dželle še'nhu, navodi na mnogim mjestima u Svojoj plemenitoj knjizi, pa kaže:
"A da ih upitaš: 'Ko je nebesa i Zemlju stvorio i ko je Sunce i Mjesec potčinio?' – sigurno bi rekli: 'Allah!' Pa kuda se onda odmeću?" (prevod značenja,, El-Ankebut, 61.)
"A ako ih upitaš: 'Ko s neba kišu spušta i njome mrtvu zemlju oživljava?' – sigurno će reći: 'Allah!' a ti reci; 'Hvala Allahu!' ali većina njih ne shvaća." (prevod značenja, El-Ankebut, 63.)
"A ako ih upitaš ko je stvorio nebesa i Zemlju, oni će sigurno reći: 'Stvorio ih je Silni i Sveznajući!'" (prevod značenja, Ez-Zuhruf, 9.)
"Upitaj: 'Čija je Zemlja i sve ono što je na njoj, znate li?' 'Allahova!' – odgovoriće, a ti reci; 'Pa zašto onda ne dođete sebi?' Upitaj: 'Ko je Gospodar sedam nebesa i ko je Gospodar svemira veličanstvenog?' 'Allah!' – odgovoriće, a ti reci: 'Pa zašto se onda ne bojite?' Upitaj: 'U čijoj je rucu vlast nad svim, i ko uzima u zaštitu, i od koga niko ne može zaštićen biti, znate li?' 'Od Allaha!' – odgovoriće, a ti reci: 'Pa zašto onda dopuštate da budete zavedeni?'" (prevod značenja, El-Mu'minun, 85.-89.)
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kada je rekao mušricima od Kurejšija: "Recite: 'La ilahe illAllah!'", na to su mu odgovorili, kao što Uzvišeni prenosi: "Zar on da bogove svede na Boga jednog? To je, zaista, nešto veoma čudno!" (prevod značenja, Sad, 5.) Pa šta je to što su shvatili mušrici Mekke? Da li su razumjeli iz la ilahe illAllah da nema stvoritelja osim Allaha, ili ništa drugo? Odgovor: Ne, oni to u osnovi ne negiraju. Ono što su zanegirali je da se sve vrste ibadeta upućuju samo Allahu, Jedinom, koji nema sudruga.
Tako da je značenje la ilahe illAllah da nema drugog istinskog božanstva koje zaslužuje da bude obožavano osim Allaha. I kažemo "istinskog božanstva" jer se mnoga božanstva obožavaju mimo Allaha, ali, Uzvišeni Allah je Jedini koji je dostojan da bude obožavan i jedini koji se istinski i stvarno obožava i kome se upućuju sve vrste ibadeta i dobročinstva.
Pa kako li je samo bijedno stanje muslimana od kojih su mušrici Mekke bolje i ispravnije shvatili značenje šehadeta la illahe illellah!?
