Četvrta vrsta ljudi su oni koji se bave pozivanjem u islam. To je dobro i to je vrsta džihada na Allahovom putu. Postoje dvije vrste džihada; džihad oružjem i džihad znanjem. Oni su povezani. Uzvišeni Allah je rekao:
“Svi vjernici ne trebaju ići u boj. Neka se po nekoliko njih iz svake zajednice potrudi da se upute u vjerske nauke i neka opominju svoj narod kada mu se vrate, da bi se Allaha pobojali.” (Et-Tewba, 122. ajet; prevod značenja)
Allah objašnjava da svi ne mogu ići u džihad. To ne ide. Jedna grupa je otišla u džihad dok je druga ostala u Medini sa Poslanikom, sallallahu alejhi we sellem.
“…da se upute u vjerske nauke i neka opominju svoj narod kada mu se vrate, da bi se Allaha pobojali.” (9:122)
Allah svrstava traženje znanja u džihad na Njegovome putu. Kako je divno da studenti idu i pozivaju u Allahovu vjeru. Sa studentima mislim na one koji posjeduju znanje i koji su elokventni i u stanju su objašnjavati. Nije dovoljno da je čovjek samo u stanju objašnjavati a istovremeno ne posjeduje znanje. Postoje ljudi koji su u stanju pričati, upozoravati i uticati na ljude, ali ne posjeduju znanje. To nakratko utiče i koristi srcu, ali je korist sve u svemu mala. Ukoliko bi ovaj – koji je elokventan i u stanju je upozoravati i uticati na ljude ali ne posjeduje znanje – bio nešto upitan ili suočen sa nečim, on ne bi bio u stanju odgovoriti na to. U ovome slučaju korist postaje šteta a blagostanje propast.
šejh Muhammed ibn Salih ibn Usejmin
