autor: Usame b. ‘Abdullah el-Hajjat
Ramazan sa sobom donosi radost i blagoslov. U njemu je obilje dobra i velika Allahova milost. Ramazan za vjernička srca znači smiraj, spokoj i sreću. Za vjernika u ramazanu postoje dvije radosti: radost pri dočeku iftara i radost na Sudnjem danu zbog nagrade posta. Hadis na ovu temu manje-više svakom je dobro poznat, ali pitamo se ko to zaslužuje dvije radosti? Postoje li za to uslovi i kakva je suština posta koji će nas dovesti do toga? Onaj ko posti samo od jela i pića, a ne suzdržava se od lošeg govora i postupanja po njemu, ne čuva oči, uši i ostale organe od zabranjenog, ne smatra se uspješnim postačem, kao što kaže Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu kojeg prenosi Ebu Hurejre: “Ko ne napusti lažan govor i postupanje po njemu (u toku posta), Allahu nije potrebno da se suzdržava od hrane i pića.”
Dosta bliski ovoj vrsti gubitnika jesu oni koji poste radi običaja i navike, ili oni koji poste mrzovoljno, negodujući, sa željom da što prije istekne post kako bi se povratio svojoj zabludi. Smisao posta daleko je veći. Post je Allahu najdraže djelo za koje on nagrađuje od Sebe, bez računa. Džennetska kapija Rejjan iščekuje ulazak sasvim druge vrste postača. To su oni koji se raduju dolasku ramazana, koji razmišljaju o njegovom smislu i poukama, koji s njegovim dolaskom donose čvrstu odluku da će iskoristiti svaki njegov trenutak. To su oni koji nastoje da očuvaju svoje organe očiste svoju dušu, te ih ispune iskrenom pokornošću i ljubavlju prema Allahu i Njegovoj vjeri. Takvim postačima vodilja su Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi koje isto tako prenosi Ebu Hurejre: “Ko bude postio ramazan vjerujući i nadajući se (obećanoj) nagradi, oprošteni su mu njegovi prethodni grijesi.” (Muttefekun alejhi) Tj. ko bude postio, vjerujući da je post istina i Allahova naredba koja ga približava Njemu, te se bude nadao obećanoj nagradi jedino od Njega, zaslužio je Njegov oprost. Oprost koji se ovdje spominje odnosi se samo na male grijehe, jer veliki grijesi iziskuju iskreno pokajanje Allahu, kao što se može razumjeti iz konteksta drugog hadisa koji prenosi isti ashab od Allahog Poslanika da je rekao: “Pet dnevnih namaza, džuma do džume, ramazan do ramazana, su iskup za grijehe koji se počine između njih, ukoliko se budu izbjegavali veliki grijesi.” Bilježi ga Muslim.
Pravi postači svjesni su Allahove milosti i izobilja koje se dijeli u ovim blagoslovljenim danima. Zato ih vidimo kako se trude da njihov post bude potpuno ispravan sa svim svojim uvjetima i etikom ponašanja, kao što nastoje da ga očuvaju od svega što ga može narušiti. Od prakse Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u mjesecu ramazanu bilo je da poveća svoj namaz i da dijeli sadaku i pomaže potrebne. Posebnu pažnju je posvećivao učenju Kur'ana i to je svojim sljedbenicima ostavio u oporuku. Radost postača nije ograničena na spoznaju o nagradi koja očekuje postače. Post je, kao što kažu učenjaci, najbolji put koji čovjeka vodi cilju koji mu donosi sreću na ovom i budućem svijetu. To je bogobojaznost, a post je njen izvor, kao što kaže Uzvišeni: “O vjernici, propisuje va se post, kao što je propisan onima prije vas, da biste se grijeha klonili.” (El-Bekare, 183.). Postač se približava Allahu putem ostavljanja strasti, postom povećava svoje vjerovanje, i uči se strpljivosti i podnošenju poteškoća. Post je uzrok povećanja dobrih djela. Posebno je značajan odgojni momenat kada se duša uzdiže iznad prohtjeva i strasti. U mjesecu ramazanu to je posebno olakšano, jer post sužava putevu šejtanu koji kola ljudskim tijelom…
