autor: mr. Osman Smajlović
Uzvišeni Allah stvorio je ženu i odredio joj vrlo značajnu ulogu kako u porodici tako i u društvu. Isto tako, Uzvišeni je ženu, to Svoje plemenito stvorenje, zadužio određenim obavezama, ali i podario joj prava koja mora uživati. Ovakav je status žene u jedinoj ispravnoj vjeri islamu. Međutim, zavirimo li u historiju, a i današnje vrijeme to zorno svjedoči, uvjerit ćemo se da su prava žena u neznabožačkim društvima u velikoj mjeri bila uzurpirana i da je bila izložena konstantnom nasilju, ponižavanju, jednostavno rečeno – smatrana je nižom rasom u odnosu na muškarca.
Međutim, dolaskom Allahove Poslanice na Zemlju, objavom časnih ajeta Njegovom Poslaniku, cijelu Zemlju obasjalo je svjetlo imana koje je sa žene skinulo okove neispravnih vjera i običaja, a ona je uzdignuta na pijedestal počasti i zauzela je veliko i važno mjesto u svim sferama života. Omer b. Hattab, Allah bio zadovoljan njime, rekao je: “Tako mi Allaha! U džahilijetu (vrijeme prije dolaska islama) nismo ženu ubrajali ni u šta, niti smo joj pridavali ikakvu važnost, sve dok Uzvišeni Allah nije objavio ajete u pogledu njih i dao im prava koja im pripadaju.” (Buhari i Muslim)
Uzvišeni Allah stvorio je ženu u najljepšem i najskladnijem liku, kao biće ravnopravno muškarcu, ukazavši joj tako počast i prednost nad ostalim stvorenjima: “A uistinu, ukazali smo čast sinovima Ademovim, i nosimo ih kopnom i morem, i opskrbili smo ih dobrim stvarima, i odlikovali ih prednošću nad mnogima od onih koje smo stvorili.” (El-Isra, 70) Uvaženi mufessir Sa‘di, Allah mu se smilovao, rekao je: “Ovo je Allahova neprocjenjiva počast i dobrota prema Njegovim robovima, koja se ogleda u tome što je sinovima Ademovim ukazao sve vidove počasti, tako što im je podario znanje, razum, poslao Svoje poslanike i objavio Svoje knjige. Mnoge od njih odabrao je i učinio ih Svojim štićenicima i odabranim robovima, obasuvši ih Svojim blagodatima i to u njihovoj spoljašnjosti i unutrašnjosti.” (Tefsir Sa‘di)
Islam je ženi darovao pravo na plemenit i častan život, počasio je ibadetom, znanjem i šerijatskim zaduženjima i obavezama, koje su sačuvale njenu žensku prirodu i ispravnu akidu, iskristalisale njen moral, prosvijetlile njenu misao i obećale joj nagradu na ahiretu: “Ko uradi dobro – bio muškarac ili žena – a bude vjernik, pa sigurno ćemo dati da proživi lijep život, i sigurno ćemo ih nagraditi nagradom boljom nego što su zaslužili.“ (En-Nahl, 97) Islam je ženi zagarantovao sva njena ekonomska i društvena prava, na čijem se čelu nalazi oporuka, kojoj ne nalazimo sličnu, o dobročiniteljskom postupanju prema ženi kao majci, kojoj je dato veće pravo od prava samog oca.
U okrilju imana žena uživa svoja bračna prava i unosi u brak ljubav, milost, darežljivost, a Božiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je za ženu vjernicu da je ona najbolje dunjalučko blago: “Dunjaluk je prepun naslada i užitaka, a najbolji užitak i naslada na njemu jeste žena vjernica.” (Muslim)
Žena muslimanka zauzima značajno mjesto na polju šerijatskog znanja, koje je osnova vjere i iz kojeg se crpe šerijatski propisi i etika. Zbog toga učestvuje u stjecanju i širenju šerijatskog znanja odazivajući se Allahovom imperativu: “Čitaj, u ime Gospodara svoga koji stvara, stvara čovjeka od zakvačka. Čitaj! A Gospodar tvoj je Najplemenitiji, Onaj koji poučava peru, poučava čovjeka onome šta ne zna.” (El-‘Alek, 1–5)
Također, Božiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, podstiče muslimane da podučavanju svoje kćeri šerijatskom znanju i da ih odgajaju u duhu islamske etike, obećavajući im za tu plemenitu misiju veliku nagradu: “Koji god čovjek bude imao ropkinju, pa je lijepo poduči i odgoji, a potom je oslobodi i oženi, imat će dvije nagrade.” (Buhari)
Uzvišeni Allah počastio je žene širenjem i dostavljanjem šerijatskog znanja, pa nalazimo da se naš Gospodar obraća najboljim ženama, suprugama Svoga poslanika i majkama pravovjernih: “I spomenite Allahove ajete i mudrost koji se uče u vašim kućama – Allah je, uistinu, dobar i sve zna.” (El-Ahzab, 34) Uzvišeni Allah naredio im je da ljude obavijeste o Allahovim ajetima i Poslanikovom, sallallahu alejhi ve sellem, sunnetu koji podrazumijeva sve što je govorio, radio i prešutno odobrio, kako bi postupali u skladu s tim i slijedili svoga Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
Majke pravovjernih odazvale su se Allahovom pozivu, a Aiša, Allah bio zadovoljan njome, isticala se u pozivu u Allahovu vjeru i prenošenju šerijatskog znanja, jer je bila najučenija između majki pravovjernih, i najviše je prenijela hadisa od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem –2.212 hadisa. Ebu Musa Eš‘ari, Allah bio zadovoljan njime, rekao je: “Kada bismo mi, drugovi Božijeg Poslanika, imali nedoumicu u vezi sa bilo kojim hadisom, a potom upitali Aišu, Allah bio zadovoljan njome, kod nje bismo našli pojašnjenje.” (Tirmizi, predaja je vjerodostojna)
Aiša i druge Poslanikove supruge te ukućani isticali su se u pogledu stečenog znanja, do čega ih je dovela izražena ljubav prema znanju, duboko ubjeđenje i odgovornost, kao i Poslanikovo dopuštenje da slušaju Objavu, da mu postavljaju šerijatskopravna pitanja.
Tako Aiša, Allah bio zadovoljan njome, nije čula nešto nepoznato od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a da ga nije upitala o tome. Božiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Ko bude polagao račun, bit će kažnjen”, a Aiša, Allah bio zadovoljan njome, rekla je: “A zar Allah nije rekao: ‘…a potom će lahko polagati račun’?” Na to je Božiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “To je izlaganje (prikazivanje djela), a onaj o čijem se računu bude diskutovalo, propast će.” (Buhari)
Mesruk, Allah bio zadovoljan njime, prenosi da je jednom prilikom sjedio kod Aiše i to naslonjen, pa mu je rekla: “O Ebu Aiša! Ko bude govorio o trima stvari, zaista uveliko iznosi potvoru na Allaha.” Upitao je: “A koje su to stvari?” Ona je rekla: “Ko misli da je Muhammed vidio svoga Gospodara, uveliko iznosi potvoru na Allaha.” Mesruk je rekao: “Bio sam naslonjen, pa sam sam sjeo i rekao: “O majko pravovjernih! Ostavi me malo i ne požuruj me. Zar Allah nije rekao: ‘Zaista ga je vidio na jasnom obzorju’?I, i: ‘Zaista ga je vidio drugi put’?” Ona je odgovorila: “Ja sam prva iz ovog ummeta koja je pitala Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, o tome, pa je rekao: ‘To je Džibril.’” (Muslim)
Ove lijepe i plodonosne naučne diskusije jedna su od pritoka znanja na koju nas upućuje plemeniti Kur’an: “I pitajte učene, ako ne znate.” (En-Nahl, 43) Ovi jasni temelji i načela doprli su do žena islamskoga ummeta, tako da su žurile da se obrazuju i steknu znanje u vjeri. Poslanikovi, sallallahu alejhi ve sellem, ashabi dolazili su u grupama kod plemenite ashabijke Esme bint Umejs, Allah bio zadovoljan njome, i pitali je o Poslanikovim, sallallahu alejhi ve sellem, riječima: “Vama koji ste učinili hidžru na lađama (u Abesiniju) pripadaju dvije (nagrade) hidžre, a mojim drugovima (koji su samo učinili hidžru u Medinu) jedna hidžra” (Muslim), jer je upravo ona pitala o tome Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i naravno da su muslimani koji su učinili hidžru u Abesiniju bili radosni zbog te radosne vijesti i u isto vrijeme bili su dužnici Esmi, jer je ona lično pitala Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
U kolikoj mjeri osoba bude imala duboku ljubav prema vjeri i upornost u izvršavanju šerijatskih propisa i etiku, u tolikoj će se mjeri truditi u stjecanju šerijatskog znanja i sa velikom će pažnjom izučavati pitanja vjere i dostavljat će ih ljudima primjenjujući metodu blagosti.
Supruge ensarija dolazile su u Poslanikovu kuću kako bi se podučile vjeri i vjerskim pitanjima. Aiša, Allah bio zadovoljan njome, rekla je: “Zaista su divne žene ensarija. Stid ih nije spriječio da se poduče vjeri.” (Muslim)
