odgovorio: dr. Zijad Ljakić
Džihad, tj. borba rukom (životom), je u osnovi fard kifaje (ako ga obavi jedna skupina muslimana spada obaveza sa ostalih) po većini učenjaka ovog Ummeta. Na ovo ukazuje ajet: ''Naređuje vam se borba...'' (El-Bekara, 216).
Džihad nije fard ajn zbog ajeta: "Svi vjernici ne treba da idu u boj...'' (Et-Tevba, 122), a na početku Islama bilo je naređeno svim muslimanima: ''Krećite u boj bili slabi ili snažni.'' (Et-Tevba, 41)
Džihad (borba na Allahovom putu) je jedno od najvrednijih djela kako je došlo u vjerodostojnom hadisu: ''Jutarnji odlazak i večernji povratak s Allahovog puta su vrijedniji od dunjaluka i onoga što je na njemu.'' (bilježe Buharija i Muslim)
Džihad je farz ajn, tj. postaje obavezan, nekom muslimanu u tri slučaja (po nekim učenjacima četiri):
Prvi: kada musliman prisustvuje i učestvuje u bitki zbog riječi Uzvišenog Allaha:
''O vjernici, kada se s kakvom skupinom sretnete budite smjeli (čvrsti)'' (El-Enfal, 45).
Drugi: kada neprijatelj napadne zemlju, mjesto ili sredinu u kojoj musliman živi:
''Borite se na Allahovom putu ili se branite'' (Ali Imran, 167).
Treći: kada mu vladar (muslimanski namjesnik) naredi odlazak u džihad shodno hadisu: "Kada vam se naredi izađite u borbu" (bilježe Buharija i Muslim) i ajetu: ''O vjernici pokoravajte se Allahu, Njegovom Poslaniku i vašim nadređenim'' (En-Nisa, 59).
Četvrti (po nekim učenjacima): kada je musliman specijalista u nekoj vojnoj vještini a muslimani u napadnutom mjestu (od strane kjafira) imaju (nužnu) potrebu za njim.
Od osoba kojima džihad nije obavezan i onda kada je fard ajn su sljedeće:
- Ženama, našto ukazuje hadis od Aiše, radijallahu anha: ''Allahov Poslaniče, da li je na ženama da idu u džihad?'' Odgovorio je: ''Da, ali u džihad u kome nema borbe: Hadž i Umra.'' (Buharija bez riječi "Umra", Ahmed i Ibn Madže, vjerodostojnim ga ocjenjuju El-Munziri, Nevevi, Ibn Dekik El-'Id, Ibn Abdulhadi, Ibn Tejmije, Ibn El-Mulekkin, Ibn Hadžer, Albani, Šuajb Arnaut i drugi)
- Nije obavezan djeci zbog govora Ibn Omera, radijallahu anhu: ''Ponudio sam se Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, da učestvujem na Uhudu, a imao sam četrnaest godina, pa mi nije dozvolio.'' (Buharija i Muslim)
- Onima koji su slijepi, hromi i bolesni, shodno ajetu: ''I nema smetnje za slijepe, i nema smetnje za one koji su hromi (šepaju), i nema smetnje za one koji su bolesni.'' (El-Feth, 17)
- Onima koji su nesposobni da idu u boj: ''Osim onih koji su za borbu nesposobni.'' (En-Nisa, 95)
- Onima koji su slabi: ''I oni koji su slabi...'' (Et-Tevba, 91)
- Onima koji se nemaju sredstva za borbu: ''I oni koji ne nađu sredstva za borbu.'' (Et-Tevba, 91)
- Onima koji nemaju jahalicu (sredstvo za prevoz): ''Ni onima kojima si rekao kada su od tebe tražili životinje za jahanje: 'Ne mogu naći za vas životinje za jahanje'.'' (Et-Tevba, 92)
Nije dozvoljeno otići u dobrovoljni džihad osim sa dozvolom svojih roditelja, shodno hadisu u kojem je jedan čovjek zatražio od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, dozvolu da učestvuje u borbi (koja nije bila obavezna), pa mu je rekao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: ''Da li su tvoji roditelji živi?" Odgovorio je: "Da, jesu". Rekao mu je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: "Tvoj džihad je kod tvojih roditelja". (bilježe Buharija i Muslim)
Ve billahi tevfik.
