priredio: Safet Suljić, prof.
Hvala Allahu, Njemu se zahvaljujemo, i od Njega pomoć i oprost tražimo. Njemu se utječemo od poroka i ružnih djela naših. Onoga koga Allah na pravi put uputi, niko ga u zabludu ne može odvesti, a onoga koga On u zabludi ostavi niko ga na pravi put ne može uputiti. Svjedočimo da je samo Allah bog koji zaslužuje da se istinski obožava, i svjedočim da je Muhammed Njegov rob i Njegov Poslanik, koga je On uistinu poslao sa radosnom viješću i da opomene prije nego što nastupi Sudnji čas. Onaj ko se pokorava Allahu i Njegovom Poslaniku na pravom je putu, a onaj ko se Njemu i Njegovom Poslaniku ne pokorava u velikoj je zabludi. Molimo Allaha, našeg Gospodara, da nas uvrsti među one koji se Njemu i Njegovom Poslaniku pokoravaju, koji slijede Njegovo zadovoljstvo i koji se čuvaju Njegove srdžbe.
Rekao je Allah, Uzvišeni:
"O vjernici, bojte se Allaha onako kako se treba bojati i umirite samo kao pravi muslimani!" (Prijevod sure Ali-Imran, ajet broj 102).
A zatim:
Riječ “sunnet” je došla od korijena arapske riječi; senne-jesunnu-sunnetun, dok bi ta riječ u prijevodu na bosanski jeziku značila: običaj, navika, postupak, metoda, praksa, pravilo, tradicija, zakon; svejedno da li ona bila lijepa ili ružna praksa; a ukoliko se ova riječ spomene bez ikakvih ograničenja onda ima značenje Sunneta.
Što se tiče terminološke definicije sunneta, kod hadiske uleme nema razlike između hadisa i sunneta, tj. sunnet je isto što i hadis – sve što se pripisuje Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, od riječi, dijela, odobrenja i osobina.
Kada je riječ o definiciji kod šerijatskih pravnika (ar. Fukaha) Sunnet je: postupak za koji onaj ko ga uradi ima nagradu, a ako ga ne uradi namjerno i neopravdano, zaslužuje ukor, ali ne i kaznu – tj. ne spada u farz ili vadžib, odnosno strogu dužnost.
Važnost Sunneta
Bilježi se od Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je kazao: "Ostavio sam vam dvije stvari, nećete zalutati ako ih se budete pridržavali: to su Allahova Knjiga i moj sunnet."
Kao i riječi Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem: "Onaj ko bude živio poslije mene vidje će mnoga razilaženja, i držite se moga Sunneta i Sunneta moji pravedni halifa (nasljednika) poslije mene, uhvatite to čvrsto očnjacima, a klonite se novi stvari, doista su nove stvari novotarije a svaka novotarija je zabluda." (hadis bilježi Ahmed)
Dakle, sunnet Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, je put (pravac) koji vodi ka Džennetu.
Istinu je kazao imam Malik, Allah mu se smilovao, kada je kazao: "Sunnet je poput Nuhove lađe. Ko se u nju ukrca, spašen je, a ko se ne ukrca, utopit će se."
Rekao je Zu En-Nun El-Masrij: "Od znakova ljubavi prema Allahu, azze ve dželle, jeste i sljeđenje Allahova miljenika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, i to u: moralu, djelima, naredbama i općenito svim sunnetima, rekao je Allah, Uzvišeni:
"Reci: "Ako Allaha volite, mene slijedite, i vas će Allah voljeti i grijehe vam oprostiti!" – A Allah prašta i samilostan je." (Prijevod sure Ali-Imran, ajet broj 31).
Dok se prenosi od Hasana El-Basrija, Allah mu se smilovao, da je kazao: "Od najupečatljivijih znakova ljubavi ashaba spram Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, bilo je potpuno slijeđenje Sunneta Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem."
Stepen i položaj svakog vjernika se može provjeriti (ocjeniti) shodno njegovom stepenu slijeđenja i pokoravanja Allahovu Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i kada god se kod nekoga čovjeka neđe veći stepen slijeđenja sunneta to je dokaz da je njegovo mjesto kod Allaha veće i časnije.
Pridržavanje sunneta biva uzrokom pribavljanja mnogi koristi, a neke od njih su:
- Postizanje Allahove ljubavi i njegova zadovoljstva.
- Upotpunjavanje propusta prilikom obavljanja farzova koji su nastali pilikom obavljanja istih.
- Zaštita od činjenja (zapadanja u) novotarija.
- Veličanje (uvažavanje) Allahovi svetinja.
Naša svakodnevnica nam najbolje kazuje u kakvom se stanju nalaze muslimani današnjice, i to se jasno manifestuje u mnoštvu fitni, nedaća i belaja koji su pogodili Ummet Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, a što je jasna posljedica ostavljanja i ne pridržavanja za sunnet Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kao i oponašanje nevjernika u mnogim sferama života: u odjeći, harni i pići.
Imajući u vidu sve navedeno, neminovno je ostavilo traga na vjeru i vjerske običaje, a posebno na sunnet Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji je u mnogim aspektima poprimio epitet ostavljenog (zaboravljenog) ili zapostavljenog sunneta (prakse i običaja).
Tako da smo danas u poziciji i potrebi da iste oživljavamo kroz praksu, a zašto nas čeka ogromna nagrada na koju je sam Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ukazao riječima: "Ko oživi jedan od mojih sunneta, pa ga ljudi počnu primjenjivati, imaće nagradu kao oni koji po njemu rade bez imalo umanjenja!" (hadis bilježi Ibnu Madže)
Ja ću ovom prilikom da spomenem nekoliko zapostavljenih sunneta, s nadom da će svaki onaj ko ovo pročita početi iste da praktikuje, a samim time da sunnet Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, oživi, a od tih zapostavljeni sunneta su:
1. NE OSTAVLJANJE ŠEJTANU NIŠTA OD HRANE:
Od sunneta Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, je bilo da zalogaj (hrane) koji bi pao, isti uzme i počisti od nečistoće a zatim pojede.
Od Džabira, radijallahu anhu, se prenosi da je kazao: 'Naredio nam je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, da prste i tanjire po završenom jelu obližemo rekaviši: "Vi ne znate u kojem dijelu jela je bereket."' (hadis bilježi Muslim)
Dok u drugoj predaji stoji: "Zaista je šejtan uvijek s vama, pa čak i kada jedete. Stoga, kada nekom od vas ispadne zalogaj, neka ga uzme, otkloni ono što se na njega nalijepilo, a zatim pojede, i neka ga ne ostavlja šejtanu. A kada jelo završi, neka prste obliže, jer ne zna u kojoj mu je hrani bereket." (hadis bilježi Muslim)
2. MNOŠTVO ISTIGFARA (TRAŽENJA OPROSTA) TOKOM SIJELA:
Abdullah Ibn Omer, radijallahu anhuma, rekao je: ''Znali smo na jednom sijelu nabrojati da Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže više od stotinu puta 'Rabbigfirli ve tub aleje ineke ente Tevabu-Rahim' (Gospodaru moj, oprosti mi i primi moje pokajanje, jer Ti si, zaista, Onaj koji primaš pokajanje i opraštaš grijehe).'' (hadis bilježi Ebu Davud)
3. ČINJENJE SEDŽDE IZ ZAHVALNOSTI:
Rekao je imam El-Begavi u komentaru na "Es-Sunne": "Sedžda zahvalnosti se čini prilikom neke blagodati koja zadesi (pogodi) čovjeka, a koju je prethodno dugo (nestrpljivo) iščekivao, ili pak otklanjanje nedaće za koju je priželjkivao da nestane."
Dok je imam Ibn Kajjim, Allah mu se smilovao, kazao u "Zadu-l-Mead": "Od prakse Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovi ashaba, je bilo da su činili sedždu zahvalnosti (Es-Sedždetu Eš-Šukr) prilikom određene radosne vijesti, ili pak otklanjanja neke nedaće."
4. KLANJANJE DVA REKATA PRILIKOM TEVBE (POKAJANJA):
Od Ebu Bekra, radijallahu anhu, se prenosi da je rekao, rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: „Svakom vjerniku koji učini grijeh, pa potom uzme lijepo abdest, klanja dva rekata namaza i zamoli Allaha za oprost, Allah će oprostiti učinjeni grijeh.“ (hadis bilježe Ebu Davud i Tirmizi, sa vjerodostojnim lancem prenosilaca)
5. POHVALNOST PISANJA I OSTAVLJANJA OPORUKE:
Ibn Omer, radijallahu anhuma, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Nije dozvoljeno muslimanu, ako ima nešto za oporučiti, da provede dvije noći a da to nije kod njega zapisano." (hadis bilježe Buharija i Muslim)
6. NEPUŠTANJE RUKE SAGOVORNIKA PRILIKOM POZDRAVA SVE DOK ON TO NE UČINI:
Od Enesa, radijallahu anhu, se prenosi da je kazao: "Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem kada bi se rukovao nikada nije prvi povlačio ruku, uvijek je čekao da to drugi učini. Kada su ljudi ovo shvatili pri rukovanju su potezali svoju ruku ka sebi dok se ne bi odvojila od Poslanikove ruke." (Šejh Albani ga ocjenio vjerodostojnim)
7. OTKRIVANJE DIJELOVA TIJELA PRILIKOM KIŠE DA POKISNE KAO VID ZAHVALE:
Enesa, radijallahu anhu, kazuje: “Bili smo sa Allahovim Poslanikom kada je počela padati kiša. Allahov Poslanik odgrnuo je svoju odjeću kako bi pokisnuo. Upitali smo: ‘Allahov Poslaniče, zašto si to učinio?’, a on je odgovorio: ‘Zato što je ona nedavno bila kod svoga Gospodara.’” (hadis bilježi Muslim)
Komentarišući ove riječi imam Nevevi, Allah mu se smilovao, je rekao: "U hadis je dokaz naših učenjaka (Šafija), da prilikom kiše pohvalno je (mustehab) da se otkrije tijelo osim onoga što je avret (zabranjeno da se vidi), i oni su svoj stav zasnovali na prethodnom hadisu."
8. UČENJE TEKBIRA I TESBIHA PRILIKOM ČUDNIH I ZAPREPAŠTUJUĆI DOGAĐAJA:
Bilježe Buharija i Muslim da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, sreo Ebu Hurejru, radijallahu anhu, na ulicama Medine, koji je bio džunub, pa se Ebu Hurejre sakrio da se okupa, a nakon toga se vratio Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, pa ga je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upitao: ''Gdje si bio?'' – pa reče: ''Bio sam džunub, pa nisam htio da budem sa tobom kad sam nečist, pa reče Poslanik sallallahu alejhi ve sellem: ''Subhanallah, vjernik ne može biti nečist.''
U oba sahiha je hadis Abdullaha Ibn Mesuda, koji kaže da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “'Da li biste bili zadovoljni kada biste činili četvrtinu stanovnika Dženneta?' Mi smo izgovorili tekbir, a on reče: 'A da li biste bili zadovoljni da činite trećinu stanovnika Dženneta? 'Mi opet izgovorismo tekbir, a on reče: 'Ja se zaista nadam da ćete činiti polovinu stanovnika Dženneta. Ja ću vas o tome obavijestiti. Muslimani su u odnosu na nevjernike kao jedna bijela dlaka na koži crnog bika, ili kao jedna crna dlaka na koži bijelog bika.'” (Muslim).
Molim Allaha sa svim Njegovim lijepim imenima da nas učvrsti na Pravom putu i da nas sačuva od zablude. Naša poslednja dova je „Zahvala pripada Allahu, Gospodaru svih svjetova!”
