autor: Adnan Nišić, prof.
Vremenom su se u ummetu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pojavile raznorazne devijacije u pogledu shvatanja suštine grijeha i u poimanju kakav bi vjernik trebao imati odnos spram grijeha. U tekstu koji slijedi spomenut ćemo neispravna shvatanja o pitanju grijeha koja su najrasprostranjenija, a ujedno i najviše odstupaju od ehli-sunnetskog razumijevanja grijeha i odnosa spram grijeha.
Pogrešno shvatanje grijeha
Prvo pogrešno shvatanje o pitanju grijeha jeste njihovo potcjenjivanje. Rekao je Ibn Mesud, radijallahu anhu: “Zaista vjernik vidi svoje grijehe kao da sjedi ispod brda za koje se boji da će se srušiti na njega. A grješnik vidi grijehe kao muhu koja prođe ispred njegovog nosa, pa on samo zamahne rukom.” (Bilježi Buhari, a u verziji koju bilježi Tirmizi, Ibn Mesud, radijallahu anhu, ove riječi pripisuje Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem)
Na potcjenjivanje grijeha, kao negativnu pojavu i akidetsku devijaciju, upozoravao je Allahov Poslanik, salallahu alejhi ve sellem. Navest ćemo nekoliko primjera:
“Žena će ući u Džehennem zbog mačke koju je zatvorila (pa je uginula), a nije je hranila, niti ju je pustila da se hrani sama vani (loveći) insekte.” (Buhari i Muslim)
Abdullah b. Omer, radijallahu anhu, kazuje: “U vrijeme Poslanika, salallahu alejhi ve sellem, živio je čovjek po imenu Karkara. Kada je on umro, Allahov Poslanik, salallahu alejhi ve sellem, rekao je da će on u Vatru. Kada su otišli do njegove kuće pronašli su jedan ogrtač koji taj ukrao iz ratnog plijena.” (Buhari)
“Ko bude držao psa, koji nije lovački i koji nije čuvar, taj će gubiti svaki dan od nagrade dva brda nagrade.” (Buhari i Muslim)
“Zaista će čovjek izgovoriti riječ, pa u njoj neće vidjeti ništa loše, a zbog nje će biti bačen sedamdeset godina u Vatru.” (Tirmizi)
Dakle, onaj ko na dunjaluku bude potcjenjivao grijehe, na onome svijetu bit će od gubitnika i propalica, tj. kako je Poslanik, salallahu alejhi ve sellem, nazvao takve – bit će “muflis”. Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upitao: “Znate li ko je gubitnik (bankrot)?” Prisutni su odgovorili: “Gubitnik kod nas je onaj koji nema nijednog dirhema, niti bilo kakvog užitka.” Poslanik, salallahu alejhi ve sellem, tada reče: “Gubitnik iz moga ummeta je čovjek koji će na Sudnjemu danu doći sa namazom, postom i zekatom. Ali on je potvorio ovoga, opsovao onoga, ovome nepravedno oteo imetak, onome neopravdano prolio krv, udario ovoga, pa će svakome od njih morati da dadne od svojih dobrih djela. Kada se njegova dobra djela potroše prije nego što namiri dug svakome, onda će se od njih uzimati grijesi i stavljati na njegovu vagu, a zatim će taj biti bačen u Vatru.” (Bilježi imam Ahmed u Musnedu)
Preuveličavanje grijeha
Drugo pogrešno shvatanje, kada je u pitanju odnos prema grijesima, jeste njihovo preuveličavanje, tj. vjerovanje da će se zbog grijeha koji ne izvode iz vjere (ne spadaju u kategoriju širka ili kufra) boraviti vječno u Vatri, ili da ih Allah, subhanehu ve teala, na Sudnjemu danu neće oprostiti nikome ko ih bude činio.
Primjer za to jest hadis o pokajanju čovjeka koji je ubio stotinu ljudi, a koji bilježe Buhari i Muslim. Kada je taj upitao najpobožnijeg čovjeka u jednom mjestu da li za njega ima pokajanja, s obzirom na to da je ubio devedeset devet ljudi, on mu je odgovorio da nema, pa je i njega ubio. Na kraju je naišao na učenog čovjeka koji mu je potvrdio da za njega ima pokajanja, ako je ono iskreno, pa mu je Allah, dželle šanuhu, nakon iskrenog pokajanja, i oprostio.
Ovo pogrešno ubjeđenje dovodi do jedne anomalije u muslimanskom društvu, a to je potcjenjivanje, omalovažavanje i loše ophođenje prema muslimanima grješnicima, što ih može odvesti u još veće grijehe, pa čak i u nevjerstvo. A one koji omalovažavaju muslimane grješnike i narušavaju njihovu čast može odvesti u oholost.
Poslanik, salallahu alejhi ve sellem, zabranio je jednom ashabu da proklinje drugog ashaba kojem je Poslanik, salallahu alejhi ve sellem, izrekao kaznu bičevanja zbog pijenja alkohola. Omer, radijallahu anhu, kazuje: “U vrijeme Poslanika, salallahu alejhi ve sellem, živio je jedan čovjek koji se zvao Abdullah, a volio je da nasmije Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Allahov Poslanik, salallahu alejhi ve sellem, nekoliko je puta nad njime izvršio kaznu bičevanja zbog pijenja alkohola. Jednom dok je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio da se bičuje, jedan od prisutnih ashaba, radijallahu anhu, reče: ‘Neka je na njega Allahovo prokletstvo, koliko puta mu se ovo ponavlja!’ Čuvši to, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: ‘Nemojte ga proklinjati, jer ja znam da on voli Allaha i Njegovog Poslanika.’” (Buhari)
Muslim bilježi predaju u kojoj se navodi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Jedan čovjek je rekao: ‘Allah neće oprostiti tom i tom.’ A Allah je rekao: ‘Ko je taj koji je u Moje ime rekao da Ja neću oprostiti tom i tom? Ja ću zaista oprostiti tom, a tebi ću uništiti djela pa će se riječi tvoje na tebe odnositi.’”
Sljedbenici prakse Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u pogledu velikih grijeha (dakle onih koji ne izvode iz vjere) smatraju da će ih Allah, azze ve dželle, oprostiti onome kome bude htio na Sudnjemu danu i ako se takvi nisu pokajali prije smrti, kao što kaže Uzvišeni: “Allah neće oprostiti da Mu se neko drugi smatra ravnim, a oprostit će manje grijehe od toga, kome On hoće.” (En-Nisa, 48) A Allah, subhanehu ve teala, vjernicima, kojima bude htio, opraštat će na Sudnjemu danu velike grijehe zbog:
● šefata – Poslanikovog, sallallahu alejhi ve sellem zauzimanja za njih: “Ja ću se zauzimati za velike grješnike iz moga ummeta.” (Tirmizi i Ibn Madža)
● ili zbog mnoštva drugih dobrih djela, koja su izbrisala njihove velike grijehe, kao što kaže Uzvišeni: “Dobra djela zaista poništavaju loša...” (Hud, 114)
A ako ih Allah, subhanehu ve teala, kazni Džehennemom zbog činjenja velikih grijeha, oni će, ako su bili vjernici i iskreni sljedbenici šehadeta, kad-tad ući u Džennet, na osnovu mnogobrojnih hadisa koji govore o tome. Buhari i Muslim bilježe da je Poslanik, salallahu alejhi ve sellem, rekao: “Došao mi je Džibril, alejhis-selam, i obradovao me riječima: ‘Ko umre od tvoga ummeta, a da Allahu nije činio širk, ući će u Džennet.’ Pa sam ja upitao: ‘Zar i ako je blud počinio i ako je ukrao?!’ A Allahov Poslanik, salallahu alejhi ve sellem, reče: ‘Čak i ako je blud počinio i ako je ukrao!’”
O ovome nam svjedoči i hadis koji je kod učenjaka poznat kao “hadis kartice”. Abdullah b. Amr b. As, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Dozvat će se čovjek iz mog ummeta na Sudnjemu danu ispred ostalih stvorenja i bit će mu predočeno devedeset devet dugih bilješki (od grijeha), dugih koliko vid može doprijeti. Tada će ga Allah upitati: ‘Da li negiraš išta od ovoga?’, a on će odgovoriti: ‘Ne, Gospodaru moj!’ Zatim će ga Allah upitati: ‘Da li su te oštetili pisari čuvari (meleki)?’ Potom će ga upitati: ‘Da li imaš nešto od dobrih djela?’ Tada će ovaj čovjek iz straha reći: ‘Ne!’ Na to će Allah reći: ‘Nije tako, ti zaista imaš dobro djelo, tebi se danas zaista neće učiniti nepravda.’ Zatim će se izvaditi jedna kartica na kojoj piše: ‘Ešhedu en La ilahe illallah ve ene Muhammeden abduhu ve resuluhu’. Tada će reći čovjek: ‘Gospodaru moj, šta je ova mala kartica u odnosu na ove bilješke?!’ Bit će mu rečeno: Neće ti se nepravda učiniti’, a onda će se staviti bilješke na jednu stranu vage, a kartica na drugu stranu, pa će prevagnuti kartica.’” (Hadis bilježe Ahmed i drugi, a šejh Albani ocijenio ga je ispravnim)
Oni koji potcjenjuju opasnost grijeha i ne osvrću se na njih, nadajući se Allahovoj milosti, jesu murdžije, tj. oni koji ljudima daju lažnu nadu. A oni koji smatraju da će vjernici zbog velikih grijeha boraviti vječno u Vatri jesu haridžije i mutezilije, tj. oni koji ljude nepravedno plaše Džehenemom i vječnim boravkom u njemu zbog velikih grijeha. Oba ova mišljenja suprotna su praksi i ubjeđenju ehli-sunneta, koji daju nadu, ali ne lažnu, ali i spominju strahote Džehennema kojima će se kažnjavati veliki grješnici, ali ne vječno. Dakle, sljedbenici ehli-sunneta u isto vrijeme plaše grješnike hadisom o “muflisu” –gubitniku i daju im nadu “hadisom kartice”.
Pogrešno shvatanje u pogledu Allahovih zabrana
Treće pogrešno shvatanje o pitanju onoga što nam je šerijatom zabranjeno jeste i ubjeđenje da u tim stvarima na dunjaluku ima koristi. Ovakvo ubjeđenje i slična ubjeđenja u suprotnosti su sa onim čemu nas je podučio naš Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, a to je da u haramu Allah, subhanehu ve teala, nije dao dobro za čovjeka, jer, u suprotnom, ne bi ga zabranio.
Rekao je Poslanik, salallahu alejhi ve sellem: “Nisam ostavio nijednu stvar koja vas približava Allahu, a da vam je nisam naredio, niti sam ostavio ijednu stvar koja vas udaljava od Allaha, a da vam je nisam zabranio.” (Taberani, El-Mu‘džemul- kebir, i svi prenosioci u lancu koji bilježi Taberani su povjerljivi)
Poslanik, salallahu alejhi ve sellem, u poznatom hadisu koji bilježi Muslim u Sahihu, vjernike koji, kada vide da se čini neki haram, smatraju to haramom i preziru taj čin srcem, ne upozoravajući na to riječima i ne sprečavajući njegovo činjenje rukom spriječe, opisao je kao vjernike sa najslabijim imanom. Šta onda reći u kakvoj se opasnosti po svoju vjeru nalaze oni koji činjenje grijeha ne preziru srcem ili smatraju ga dozvoljenim, ili preporučuju grijehe drugima, ili se bore za zabranu halala i naređuju da se grijesi čine?!
Pogrešno mišljenje da će se posljedice grijeha i njihova štetnost osjetiti tek na ahiretu
Pogrešno shvatanje o pitanju grijeha i odnosa prema njima jeste i mišljenje da će se posljedice grijeha i njihova štetnost osjetiti tek na ahiretu, i da oni na dunjaluku ne ostavljaju nikakvog traga. Grijesi na dunjaluku itekako ostavljaju duboke tragove i štetne posljedice kako na samog grješnika, tako i na društvo, a i na okolinu i prirodu u kojoj grješnik živi. Te štetne posljedice grijeha mogu biti fizičke, psihičke, materijalne (ekonomske) prirode i na pojedinca i na društvo. Neke od posljedica koje grijesi ostavljaju na dunjaluku jesu sljedeći:
● Grijeh je prepreka u stjecanju znanja, kao što je imam Malik, rahimehullah, rekao svome učeniku imamu Šafiji: “Ja vidim da je Allah, subhanehu ve teala u tvoje srce usadio svjetlost (znanje), pa ga nemoj gasiti tamom grijeha.” (Ibn Kajjim, Bolest i lijek)
● Grijeh predstavlja i prepreku u primanju dove, a kao primjer za to može se navesti primjer čovjeka koji je bio putnik i dovio Allahu, subhanehu ve teala, a odjeća, hrana i piće bili su mu haram, pa mu Allah, subhanehu ve teala, zbog toga nije uslišao dovu, kako se navodi u hadisu koji bilježi imam Muslim, te primjer čovjeka koji samo posjeti gatara ili vračara, a ne povjeruje mu, kojem Allah, subhanehu ve teala, neće primati namaz četrdeset noći, kako se navodi u hadisu koji bilježi Muslim.
● Grijesi imaju za posljedicu umanjivanje nafake i bereketa. Rekao je Allahov Poslanik, salallahu alejhi ve sellem: “Zaista će rob biti spriječen da dođe do rizka (nafake) zbog grijeha koje čini.” (Ahmed)
● Tama u srcu i tjeskoba u prsima. Ibn Abbas, radijallahu anhu, rekao je: “Zaista dobra djela ostavljaju bjelinu na licu i svjetlost u srcu. A zaista grijesi ostavljaju crnilo na licu i tamu u srcu i kaburu.” (Ibn Kajjim, Bolest i lijek)
● Poniženje na dunjaluku direktna je posljedica grijeha. Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “A poniženje i omalovažavanje posljedica je ostavljanja mojih naredbi.” (Ahmed) Također, ovo dokazuje i hadis: “Kada budete poslovali uz kamatu, i uhvatite se kravljih repova, i kada budete zadovoljni svojim njivama i baštama, i ostavite borbu na Allahovom putu, Allah će vam dati nepravednog vladara, i neće vam se stanje promijeniti dok se ne vratite propisima svoje vjere.” (Ebu Davud)
● Razne vrste iskušenja i kazni u obliku bolesti, epidemija, gladi, straha itd., mogu biti posljedica grijeha, koji je prisutan u tom društvu. Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “U jednom narodu neće se pojaviti nemoral u toj mjeri da ga javno čine, a da ih neće stići iskušenje u obliku epidemija i gladi koje nisu bile poznate u narodima koji su prije njih živjeli.” (Ibn Madža)
● Grijesi ostavljaju traga i na prirodu, životinje i okolinu, kao što je rekao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kada je pored njega prošla dženaza: “Odmorio se ili se odmorilo od njega.” Na pitanje šta je pod tim mislio, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odgovorio je: “Ako je bio vjernik, onda se (nakon smrti) on odmorio od dunjalučkih iskušenja. A ako je bio grješnik, onda su se od njega (nakon njegove smrti) odmorili i ljudi i zemlja, i drveće i životinje.” (Buhari)
Svi osjećaju posljedice grijeha
Ehli-sunnet zastupa mišljenje da sve, prethodno nabrojane, negativne posljedice grijeha, pored samih grješnika, osjete i vjernici koji budu u njihovoj blizini, ako se ti grijesi puno prošire, što se navodi u nekoliko hadisa u kojima Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, spominje Allahovu kaznu i uništenje jednog naroda, a koje prenose njegove supruge, majke vjernika, radijallahu anhunne. Takav je hadis koji prenosi Ummu Selema, radijallahu anha, u kojem se spominje uništenje zbog ostavljanja naređivanja dobra i odvraćanja od zla, a slična je verzija koju prenosi Zejneba bint Džahš, radijallahu anha, u kojoj se spominje fitna Jedžudža i Medžudža.
Na kraju oba hadisa navodi se pitanje majki vjernika, radijallahu anhunne, upućeno Allahovom Poslaniku, salallahu alejhi ve sellem: “Zar ćemo biti uništeni, a među nama će biti dobrih vjernika, o Allahov Poslaniče?”, na što je on odgovorio: “Da, ako se proširi pokvarenjaštvo (grijesi)!” (Muteffekun alejhi)
