autor: dr. Zijad Ljakić
Vjerovanje (akida) Rafidija, porijeklo njihove sekte i sve ostalo što je vezano za njih je veoma duga i kompleksna tematika koja se ne može na ovom mjestu obraditi u zadovoljavajućem obimu. Ali dva pitanje koja treba obraditi u vezi Rafidija, a koja imaju direktne veze sa kontekstom pitanja, su kratak pregled akidetskih vjerovanja Rafidija i stav učenjaka Ehlu sunneta o rafidijskoj sekti.
Kratki pregled akidetskog vjerovanja Rafidija
Historijski nastanak rafidijske sekte prolazi kroz četiri faze:
Prva – odazivanje pozivu Abdullah ibn Sebe'e, židovu iz Jemena koji se predstavljao da je primio Islam, da je Alija, radijallahu anhu, ovesijećeni nasljednik Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a da su mu halife prije njega bespravno ukrali hilafet.
Druga – javno ispoljavanje gore spomenutog uvjerenja nakon ubistva Osmana, radijallahu anhu, i njihovo skrivanje i jačanje unutar vojske i tabora Alije, radijallahu anhu.
Treća – sazrijevanje i jačanje ove skupine i ujedinjenje pod jednim vođstvom a što se desilo nakon ubistva Husejna, radijallahu anhu, 64.god. po Hidžri.
Četvrta – izdvajanje skupine Rafidija od ostalih šitskih sekti, poput Zejdija i slično, a što se desilo 121.god. po Hidžri kada je Zejd ibn Alij ibn Husejn (znači unuk Husejna, radijallahu anhu) pokrenuo pobunu protiv halife Hišam ibn Abdulmelika. Tom prilikom u njegovoj vojsci je bila skupina koja je bila na šitskoj akidi pa su neki od njih ispoljili psovanje i vrijeđanje Ebu Bekra i Omera, radijallahu anhuma, a što im je Zejd zabranio pa su oni odbili (refedu) njega i njegov stav i napustili vojsku, te su zbog tog odbijanja (na arapskom refede) i nazvani Rafidijama. A skupina koja je ostala sa njim je nazvana Zejdijama koja je dosta blaža u svojim akidetskim shvatanjima od Rafidija i niko od učenjaka Ehlu sunneta ne tekfiri ovu skupinu.
Od najvažnijih akidetskih shvatanja Rafidija je sljedeće:
- kod njih je vjerovanje u imamet (vjerski vođa koji je nasljednik Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem) temelj vjere, a imaju dvanaest imama, svi su od loze Alije i Fatime, radijallahu anhuma, pa ko ne vjeruje samo u jednog imama on je kjafir.
- oni tekfire, odnosno smatraju nevjernicima, sunije jer ne vjeruju u njihove imame.
- smatraju da su se svi ashabi odmetnuli od vjere osim četvorica ili po nekima sedmorica, a posebno ispoljavaju mržnju i to čak kroz vjerske obrede prema Ebu Bekru, Omeru i Aiši, radijallahu anhum.
- uvjereni su da su njihovi imami bezgriješni, znači ne čine ni velike ni male grijehe, i da su na stepenu vjerovjesnika, da im je dozvoljeno da ohalaljuju i oharamljuju šta hoće, da su dunjaluk i ahiret u rukama imama i da rade na njima šta hoće, u njima je dio božanske svjetlosti, da imami znaju šta je bilo i šta će biti (gajb). Daju prednost svojim imamima nad vjerovjesnicima i poslanicima.
- uvjerenje da je Kur'an iskrivljen i nepotpun, odnosno da su iz njega izbačene neke sure i mnogo ajeta u kojima je došao spomen fadla Ehlu bejta, obaveza njihovog slijeđenja i slično tome.
- u svojim dovama se obraćaju Aliji, Fatimi (Zehri), Husejnu, Zejnebi i drugima tražeći od njih da im pribave korist ili otklone nevolje.
Stav učenjaka Ehlu sunneta o Rafidijama
Nema razilaženja među učenjacima Ehlu suneta da su rafidije novotari i da su na dalaletu. Međutim, razišli su se oko toga da li su Rafidije kjafiri ili ne.
Pa skupina učenjaka smatra da su oni u osnovi kjafiri, od tih učenjaka su: imam Malik, Ahmed, Buharija, Aburrahman ibn Mehdi, Ibn Hazm, Abdullah ibn Idriz, Ferjabi, Ahmed ibn Junus, Ibn Tekijje Ed-Dejnuri, Abdulkahir Bagdadi, Kadi Ebu J'ala, Isfirajini, Ebu Hamid Gazali, Kadi Ijad, Seme'ani, Ibn Tejmije (u rivajetu), Ibn Kesir, Ebu Hamid El-Makdisi, Ebulmehasin El-Vasiti, Alijj El-Kari i drugi.
Dok ostali učenjaci smatraju da su Rafidije zabludjela sekta koja se pripisuje Islamu i muslimanima s tim da kada neko od njih pojedinačno ispolji neko od djela kufra, poput smatranja da je Kur'an iskrivljen i nepotpun, ili da je Aiša, radijallahu anha, počinila zinaluk, da upućuje dove imamima, da tvrde da njihovi imami poznaju gajb i slično, onda se taj pojedinac tekfiri.
Takođe, treća skupina učenjaka pravi razliku između njihovih učenjaka i običnih sljedbenika, pri čemu tekfire učenjake Rafidija a njihovim sljedbenicima u osnovi potvrđuju Islam.
Neki primjeri stavova učenjaka:
- Bilježi El-Hallal u svom "Sunnetu" (2/557) da je imam Malik na pitanje šta misli o onome ko psuje ashabe odgovorio: "Oni nemaju udjela u Islamu". Takođe, Ibn Kesir u svom Tefsiru (4/219) prilikom tefsira riječi Uzvišenog u suri El-Feth, 29.ajet: "Muhammed je Allahov poslanik, a njegovi sjedbenici ... A Indžilu: oni su kao biljka kad izdanak svoj izbaci pa ga onda učvrsti i on ojača, i ispravi se na svojoj stabljici izazivajući divljenje sijača, da bi on sa vjernicima najedio nevjernike" rekao: "Iz ovog ajeta imam Malik je u rivajetu od njega zaključio da su Rafidije koji mrze ashabe, radijallahu anhum, kjafiri jer se oni razljute i razbjesne zbog ashaba, a ko se razbjesni i razljuti na ashabe on je kjafir po ovom ajetu, a sa ovim se složila skupina učenjaka". Isti ovaj stav imama Malika prenosi Kurtubi u svom tefsiru (16/297) kod ovoga ajeta te je izrazio svoje zadovoljstvo i slaganje sa ovim stavom imama Malika.
- Kaže imam Ahmed u svojoj knjizi "Es-Sunne" (str. 82) o Rafidijama: "Oni se odriču ashaba (drugova) Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, psuju ih, vrijeđaju i proglašavaju nevjernicima osim četvorice od njih: Alije, Ammara, Mikdada i Selmana, radijallahu anhum. Nemaju Rafidije od Islama ništa".
- Kaže Buharija u svojoj knjizi "Halku ef'alil-ibad" (str. 125): "Svejedno mi je klanjao iza džehmije i Rafidije ili klanjao iza židova ili kršćana. Njima (rafidijama) se ne naziva selam, ne zijarete se, ne ženi se od njih niti udaje njima, ne mogu biti svjedoci i ne jede se meso koje oni zakolju".
- Upitan je jedan od savremenih šejhova Abdullah Džibrin o propisu davanja zekata siromašnim Rafidijama pa je odgovorio: "Zekat se ne daje kjafirima niti novotarima.
A Rafidije su bez sumnje kjafiri zbog četiri stvari:
Prva: zbog njihove sumnje u Kur'an i njihove tvrdnje da je iz njega izbačeno više od jedne trećine kao što se to navodi u njihovoj knjizi koju je napisao En-Nuri i koju je nazvao "Faslul-hitab fi isbati tahrifi kitabi rabbil-erbab", i kao što se navodi u njihovoj knjizi "El-Kafi" i drugim njihovim knjigama. A onaj ko sumnja u Kur'an on je kjafir, lažljivac zbog riječi Uzvišenog: "I mi ga čuvamo" (El-Hidžr, 9).
Druga: zbog njihove sumnje u Sunnet i hadise u dva Sahiha pa ne rade po njima jer ih prenose ashabi koji su kjafiri po njihovoj akidi, jer oni smatraju da su se ashabi odmetnuli od vjere nakon smrti Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, osim Alije i njegovih potomaka, Selmana i Ammara, radijallahu anhum, i još nekolicine. A što se tiče trojice halifa (Ebu Bekra, Omera i Osmana) i skupine ashaba koji su im dali prisegu oni su otpali od vjere, oni su kjafiri i od njih se ne uzimaju hadisi kao što se navodi u knjizi "El-Kafi" i u drugim njihovim knjigama.
Treća: zbog njihovog tekfirenja Ehlu sunneta tako da ne klanjaju sa njima, onaj koji klanja za sunijom ponovi svoj namaz, čak smatraju da je jedan od nas (sunija) nedžis (nečist), pa kada se rukuju sa nama poslije toga peru ruke a onaj ko tekfiri muslimana on je preči da bude kjafir pa ih zato mi tekfirimo jer su preči od nas da budu kjafiri.
Četvrta: zbog njihovog jasnog širka u pretjerivanju u Alijji i njegovom potomstvu, radijallahu anhum, dovljenje njima pored Allaha, a što je jasno u njihovim knjigama. Isto tako, njihovo pretjerivanje u opisivanju Alijja, radijallahu anhu, i davanje njemu osobina koje su svojstvene samo Allahu i samo Njemu odgovaraju. Takođe, oni ne prisustvuju skupovima Ehlu sunneta, ne daju sadaku sunijama, čak i ako daju rade to mrzovoljno i radi tukje (pretvaranja).
Pa s toga ko njima da zekat neka ponovo izdvoji zekat za svoj imetak jer ga je dao onome ko će se njime pomoći na kufru i borbi protiv sunija. Onaj kome je dato da dijeli zekat haram je da ga daje Rafidiju a ako dadne na njemu je da se oduži za to jer nije ispunio emanet koji mu je povjeren jer nije dao zekat onome kome treba" (uzeto iz njegovih fetvi). Ve billahi tevfik.
